utorak, 3. studenoga 2009.

Polako nam dolazi Božić


Eto Dan svih Svetih je prošao i već je pao i prvi snijeg u Zagrebu. Sve me to pomalo uvodi u onaj njaslađi  dio godine kad prvo dolazi rođendan moga sina pa onda cijeli 12-ti mjesec.
Uz sve to nekako me uhvatilo da radim sa crvenim i bijelim. Naravno onaj NAJVEČI problem u Zagrebu je nabaviti platno koje odgovara.To je za poluditi !!
Ja ne mogu vjerovati da baš nitko ne radi ručne radove i da onih 2,5 trgovine nemaju interesa nabavljati pristojno platno za raditi.
Nego ajde ti sa svojih 48 godina surfaj netom i naručuj iz tko zna kuda pa plaćaj netbenkingom , čekaj da dođe i moli boga da ti ne rebnu poštarinu.
Dobro je sam se za sada snašla i pronašla podlogu koja nije idealna ali nije ni loša.





Prvi  „Petit Noel“ je gotov samo ga treba postaviti na jastučnicu (tako sam si zamislila) zato za sada samo sličica a naknadno čemo se hvaliti.




Drugi  je „Noel“ koji bi trebao biti isto maleni jastuk ali nisam baš sigurna. Možda ispadne i slika. Dat ću si vremena da smislim.

Broj komentara: 5:

  1. Stvarno je šteta da tvoji radovi prolaze nezamijećeno, zato ću te dodati na svoju listu kreativnih blogova s nadom da će se povećati broj posjeta.
    Prepoznajem neke od radova koje si objavila, recimo shema onog cvjetnog buketa s plavom mašnom je iz jedne Burde, ne? Jesi li radila Anchorovim koncima kako su oni preporučali ili si zamijenila Ljubicom? U svakom slučaju, vrlo lijepe radove si napravila.
    Ako t i nije teško aktiviraj i opciju Name/URL u komentarima jer je tako mnogo lakše ostavljati komentare. Sedačni pozdravi i nadam se da će se uskoro povećati broj posjeta tvom blogu.

    http://romantales.mojblog.com/

    OdgovoriIzbriši
  2. Moram ti dodati još jedan komentar. Naručivati i kupovati preko mreže nije nikakav problem. Jednoj prijateljici sam naručila vunu preko engleske online trgovine i sve je uredno stiglo u Zagreb, a prijateljica iz BiH, koja je uz moju pomoć počela kupovati na mreži, redovno naručuje platna i konce za vez i do sada nikakvog problema nije imala. Samo jedna je imala problema ssa kupovinom i to radi carine kada je naručila stalak za goblene koji su joj ocarinili jer je riječ o većem paketu; iako sa carinom opet je jeftinije prošla nego da je stalak kupila u trgovini ovdje u Italiji.
    Ako ne želiš plaćati svojom kreditnom karticom, dovoljno je da uzmeš neku od prepaid kartica, recimo ja imama jednu takvu od Erste banke i plaćaje preko sigurnih servera nema nikakve veze s netbankingom.

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala na ovim lijepim komentarima!
    I da onaj buket je iz jedne Burde nisam mu odolila prije 10-tak godina.
    A konci? E to je duga priča jer ja i mama godinama radimo i Wiehlerove goblene (mama više nogo ja). A onda uvijek ostane dovoljno konaca. Uz to kad god se išlo u Graz kupovali su se konci tako da imamo lager DMC-a,MEZ-a i Ankora.
    Moram reći da ovo nisu svi radovi i da tek pokrećem blog.
    Pa bit će tu još puno toga!! Navrati povremeno !
    Izuzetno mi je drago da si se baš ti javila jer često sam pregledavala tvoj blog i moram priznati da me to donekle ponukalo da se i ja malo pohvalim samo puno skromnije. Puno pozdrava i nadam se do ponovnog DOPISIVANJA!!

    OdgovoriIzbriši
  4. Nemaš razloga za skromnost. Tvoji su radovi jako lijepi.
    Ovi MEZ konci o kojima govoriš, su danas raritet, mislim da tvornica negdje od 1982. godine više ne proizvodi, radi toga je i Wiehler prešao na Anchorove konce.
    Drago mi je ako t i je moj blog dao podsticaja da i sama otvoriš jedan, upravo radi kontakta s onima koji nešto vole svojim rukama napraviti sam i ja otvorila svoj. Nadam se da će se broj posjeta tvome blogu uskoro povećati :-)

    OdgovoriIzbriši
  5. Da! Ti konci su zaista raritet. Svečano obećavam da ću prvom prilikom poslikati goblene (svi su većinom kod moje mame) pa da se vidi i njihova ljepota. Inače goblene smo radile 70-tih i 80-tih. A zapravo cijela priča kreće od moje bake koja je obožavala heklati i vesti, i njezine šogorice koja je sama izrađivala i tkala platna (živjela je na selu)i naravno štikala,vezla,i heklala. To je ta stara predratna škola iz 20-tih i 30-tih godina. Tu su i mene "zarazile". I dalje je štikanje jedno od meni najdražih ručnih radova ali to nikako da savladam.

    OdgovoriIzbriši